27.02.2011.
I'm about to lose my mind,you've been gone for so long,I'm running out of time,I need a doctor to bring me back to life
Najdraža!
Sramota je priznati da ne znam kada si umrla.Ne znam datum.Ne znam godinu.Ne znam ni koliko sam ja godina tada imala.Ne znam ni koliko si ti godina imala.Ne znam ni od čega si umrla!
Samo se sjećam da taj dan nisam plakala,a svi oko mene jesu.Svi su plakali,zašto ja nisam?!
Nedostaješ mi!Nedostaješ mi toliko da boli.Ti si ona kojoj sam sve govorila,ti si ona kojoj sam vjerovala,ti si ona na čiju sam se smrt pokušala izvući iz škole,a mama mi nije dozvolila.
Ti si ona koja me znala 100%,ali me nije podcjenjivala niti drugačije gledala.
Ti si ona koja nije pila.Ti si ona koja se nije ljutila zbog prašine.Ti si ona koja nije suludo trošila novce.Ti si ona koja nije slupala auto.
Ti si ona koja me zvala Noćurak.Ti si ona koja me zvala.
Zašto te On uzeo?Zar nema dovoljno anđela?Zašto te nije mogao ostaviti?Mi smo te svi toliko voljeli i još uvijek te volimo.
I koliko god suza ja prolila bol se neće maknuti.Za to te ne trebam ništa pitati.Za to znam odgovor.Ja sam kriva.Ja sam ta koja je griješila i kolutala na tebe jer sam te smatrala dosadnom,a ti si samo pokušavala ući u moj život.
Samo želim da znaš da sada plaćam za to.Sada sam sama.Svi nešto rade i nečim drugim se bave.Nitko se ne brine.Ti si se jedina brinula,ali ja nisam.Za sve sam ja kriva.
Ako plačemo u sjećanju na osobu koja je umrla,to je zato jer smatramo da nismo bili dobri prema osobi.
To mi je Z. rekla.
Voljela bih da ju možeš upoznati.Voljela bih da možeš vidjeti što se događa.Nadam se da me gledaš s neba i da paziš na mene.
Voljela bih te zagrliti i ispričati ti se.Voljela bih zaspati plačući u tvom krilu,a ne u ovom hladnom namještaju koji si mi kupila za moju sobu.Kao da me podsjeća da te nisam dovoljno voljela.
Voljela bih da me možeš gledati na krizmi s istim ponosom kao i na pričesti.
Kvragu,samo bih voljela da si ovdje!
Znaš li zbog čega se grizem najviše?Zbog toga što si umrla sama u hladnoj,smrdljivoj bolnici.Žao mi je što nisi umrla doma na toplom i sigurnom.
Žao mi je što truneš u onoj rupi na Markovom polju.Tamo bih trebala biti ja.
Iskreno,tako jadno se osjećam.Da,osjećam se kao da već nekoliko godina trunem.
Moja duša trune odkako te nema.
I da,samo da znaš,pokušala sam zasaditi noćurke nama u spomen,ali nisu rasli.Ja sam kriva.
Zbog mene nisu rasli.Ja sam kriva.
Ovim pismom ti želim poručiti da sam ja kriva za svaku bol koja ti je nanešena i da se od srama želim zavući u rupu i tamo ostati sve dok te ponovno ne vidim.
Želim ti poručiti i da te volim,da mi nedostaješ i da mi je jako jako žao za sve.
Na tebi sam naučila.Sada mi je ostao on.S njim pokušavam sve pravilno napraviti.Zovem ga,jedina od nas troje.
Ne znam je li i njima nedostaješ.Ne pričamo.Strašno je.
Ali,da se vratimo na njega.Volim ga i trpim ga.Trpim sve njegove zajedljive komentare.Trpim pijaču.Trpim sve.
Trpim jer sam naučila.
Trpim i nju.Mrzim kad je dovede.Ona voli sve ispravljati,a ni svoju kuću ne može držati po kontrolom.
Ali svejedno sve to trpim.
Trpim.
To je moja kazna.
Oprosti.
Volim te.
02:18 |
Komentari (5) |
On/Off |
Print |
#
